Viktimizacija ljudi prirodnim katastrofama – geoprostorna i vremenska distribucija

Mijalković, S., & Cvetković, V. (2015). Viktimizacija ljudi prirodnim katastrofama – geoprostorna i vremenska distribucija [Victimisation of people by natural disasters – geospatial and temporal distribution]. Temida, 17(4), 19–43.

Viktimizacija ljudi prirodnim katastrofama: geoprostorna i vremenska distribucija posledica

 

Saša Mijalković Vladimir M. Cvetković*

Predmet rada je deskriptivna statistička analiza geoprostorne i vremenske distribucije viktimizacije ljudi (poginuli, povređeni, pogođeni i materijalna šteta) sa posebnim osvrtom na geofizičke, meteorološke, klimatske, biološke i hidrološke nepogode koje su se dogodile u svetu od 1900. do 2013. godine. Pri tome, ljudi koji su pogođeni raznovrsnim prirodnim katastrofama se mogu posmatrati kao nevidljive žrtve jer ih država i društvo ne prepoznaju kao žrtve, pa samim tim ne dobijaju adekvatnu zaštitu, pomoć i podršku. Statističko istraživanje je sprovedeno na podacima međunarodne baze podataka Centra za istraživanje epidemiologije katastrofa (CRED) u Briselu. U okviru vremenske analize raz- matrana je distribucija posledica prirodnih katastrofa po ljude, u intervalima od po deset godina. Istom metodologijom analizirana je geoprostorna distribucija viktimizacije ljudi prirodnim katastrofama po kontinentima. Cilj istraživanja je utvrđivanje geoprostorne i vremenske distribucije viktimizacije ljudi prirodnim katastrofama u svetskom geopro- storu u periodu od 1900. do 2013. godine. Rezultati istraživanja nedvosmisleno ukazuju

na porast broja i ozbiljnosti posledica prirodnih katastrofa.

Ključne reči: viktimizacija, prirodne katastrofe, nevidljive žrtve, ljudska i nacionalna bezbednost.

 

Rad je rezultat naučnoistraživačkog projekta pod nazivom Razvoj metodologije evidentiranja kriminaliteta kao osnova kreiranja efikasnih mera za njegovo suzbijanje i prevenciju. Projekat finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije (br. 179044), a realizuje Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu (2011-2015). Rukovoditeljka projekta je prof. dr Vesna Nikolić-Ristanović.

 

Dr Saša Mijalković je vanredni profesor Kriminalističko-policijske akademije u Beogradu.

E-mail: sasa.mijalkovic@kpa.edu.rs.

Vladimir Cvetković, diplomirani kriminalista-master, asistent na Kriminalističko-policijskoj akademiji u Beogradu. E-mail: vladimir.cvetkovic@kpa.edu.rs.

Uvod

Prirodne katastrofe su posledice međusobnih uticaja prirodnih događaja (geofizički i ostali procesi u prirodi) i lјudskih sistema (društveno-ekonomskih, kulturnih i fizičkih). One imaju veliki i tragičan uticaj na društvo, narušavaju uobičajene načine života, ometaju ekonomske, kulturne, a ponekad i političke uslove života, usporavaju razvoj zajednice i zahtevaju preduzimanje poseb- nih mera od strane interventno-spasilačkih službi u vanrednim situacijama. U zavisnosti od prirode procesa nastanka, prirodne katastrofe mogu da se podele na: geofizičke (zemljotresi, vulkani, cunami, klizišta, blatišta); meteo- rološke (tropski cikloni/uragani, oluje sa grmljavinom, tornada, munje, oluje sa gradom, snežne oluje, ledene oluje, mećave, hladni i vrući talasi, odroni snega, magle i mrazevi); hidrološke (poplave, bujice); biološke (epidemije i najezde insekata) i vanzemaljske (meteori) (Edward, 2005: 58; Tobin, Montz, 2007: 98; Mlađan, Cvetković, 2013). S obzirom na mesto nastajanja, prirodne katastrofe mogu da budu: poreklom iz atmosfere i hidrosfere (npr. trop- ski cikloni, tornado); poreklom iz litosfere (zemljotresi, vulkanske erupcije, cunami) i poreklom iz biosfere (šumski požari, bakterije). Takođe, s obzirom na

,,izvor nastanka“, mogu da se podele na: ,,endogene“ (zemljotresi, vulkanske erupcije); ,,egzogene“ (poplave i suše) i antropogenog (ljudskog) porekla (poplave prouzrokovane rušenjem brana).

Posledice prirodnih katastrofa su podjednako štetne po lјudske živote, imovinu, infrastrukturu i prirodne resurse (Shaluf, 2007: 690). Poslednjih dece- nija nije evidentan samo trend povećanja broja prirodnih katastrofa, nego je povećana i njihova destruktivnost (Mijalković, 2011; Mijalković, Cvetković, 2013: 92; Cvetković, 2013). Dok i nije naročito teško pratiti obim i rasprostranje- nost prirodnih katastrofa, veoma je teško kvantifikovati posledice i stoga je ovaj rad pokušaj davanja doprinosa njihovom sagledavanju.

Sagledavanje posledica prirodnih katastrofa je važno iz najmanje tri razloga: donošenje odluka o obimu spoljne pomoći ugroženim državama i regionima, korišćenje u projekcijske (preventivne i asanacione) svrhe i pružanje adekvatnih mera pomoći ugroženim ljudima (Paul, 2011: 140). Ono je od suštinskog značaja za raznovrsne procene makro i mikro ekonomskih posledica, čime se daju osnove za definisanje finansijskih potreba za posti- zanje potpunog oporavka i rekonstrukciju nakon bilo koje katastrofe, kao i za formulisanje programa za oporavak i preživljavanje viktimiziranog stanovništva.

Generalno, posledice prirodnih katastrofa se mogu klasifikovati prema više kriterijuma. Mileti pravi razliku između fizičkih i socijalnih posledica: fizičke posledice su materijalna šteta i ljudske žrtve (smrt i povrede), dok soci- jalne posledice mogu da budu demografske, ekonomske, političke, institucio- nalne, psihološke i zdravstvene (Mileti, 1999: 67). Smit i Vard sve materijalne posledice dele na direktne i indirektne (Smit, Vard, 1998: 35). Direktne materi- jalne posledice nastaju usled oštećenja objekata, struktura i infrastruktura, dok indirektne posledice podrazumevaju izgubljenu proizvodnju, zarade, odsustvo sa posla itd. Parker i saradnici (1997: 123) i Smit i Vard (1998: 36) sve posledice prirodnih katastrofa dele na primarne i sekundarne. Primarne su posledice ,,prvog naleta“ i predstavljaju neposredne gubitke koji nastaju usled same katastrofe koje često dovode do sekundarnih i tercijarnih posledica. Pod sekundarnim i tercijarnim posledicama se podrazumevaju dugoročne posledice (gubitak prebivališta, oboleli od dijabetesa usled stresa, i druge) (Mijalković, 2011: 213−216, 255−256).

Pri analizi svake od navedenih klasifikacija posledica prorodnih katastrofa zaključujemo da čovek nesporno trpi izvesnu štetu po svoj život, zdravlje i/ili imovinu. Istovremeno, žrtve prirodnih katastrofa se od strane viktomologa i državnih organa često ne prepoznaju kao žrtve, jer njihove viktimizacije ne prolaze kroz krivičnopravni sistem, zakon ih ne prepoznaje kao žrtve, ne dobi- jaju adekvatnu zaštitu, pomoć i podršku. Stoga se s pravom može reći da su žrtve prirodnih katastrofa nevidljive žrtve.

Prema podacima Centra za istraživanje epidemiologije vanrednih situacija (CRED)2, od 1960. godine prirodne katastrofe su usmrtile skoro 5,5 miliona ljudi širom sveta. Samo su suše ubile više od 2,5 miliona ljudi, zemljotresi više od 1 miliona ljudi, a oluje i uragani/cikloni još skoro milion. Većina takvih smrt- nih slučajeva se dogodila u zemljama u razvoju. Iako je apsolutni broj ljudi koji su poginuli u svim vrstama prirodnih katastrofa mali u odnosu na ukupan broj ljudi koji u svetu umre prirodnom smrću, mnogi smrtni slučajevi pove- zani sa katastrofama bi ipak mogli biti sprečeni (Guha i dr., 2012: 107). Ključne metode za smanjivanje viktimizacije ljudi, pre svega smrtnosti i povređivanja u situacijama prirodnih katastrofa, obuhvataju usvajanje mera za pripremljen- ost i ublažavanje posledica, uključujući i obezbeđivanje ranog upozorenja na katastrofu i uspešnu evakuaciju rizičnih populacija. U stručnoj literaturi, post-

 

Centar za istraživanje epidemiologije vanrednih situacija – CRED je specijalizovano telo Svetske zdravstvene organizacije za pripravnost i reagovanje u vanrednim situacijama.

oji veliki broj radova koji se direktno/indirektno bavi problematikom distri- bucije posledica prirodnih katastrofa. Recimo, distribucijom posledica hidro- sferskih katastrofa po ljude bavili su se Chow (1964), Yevjevich (1964), Haan (1977), Kite (1977), Singh, V., Singh, K. (1987), Potter (1987), Bobee i Ashkar (1991), McCuen (1993) i drugi. Predmet ovih radova bilo je ispitivanje distribu- cije poplava u svetskom i nacionalnom geoprostoru, sa posebnim fokusom na viktimizaciju ljudi.

Celishodnije razumevanje prirodnih katastrofa nezamislivo je bez šireg sagledavanja uticaja društvenih, ekonomskih i političkih faktora na prirodne opasnosti i njihove posledice, upravo zbog načina na koji države uređuju život ljudi u lokalnoj zajednici. Na primer, ljudi koji žive u teškoj ekonomskoj situaciji nekada su prinuđeni da žive u oblastima koje su osetljive na poplave, česte zemljotrese, klizišta i vulkanske erupcije. Međutim, postoje i drugi politički i ekonomski faktori koji se odnose na neravnomernu raspodelu materijalnih sredstava, prihoda i pristupa drugim resursima, kao i različiti oblici diskrimi- nacije prilikom dodeljivanja zdravstvene i socijalne zaštite, što u mnogome utiče na kvalitet stanovanja i življenja, a time i na bezbednost ljudi u vanred- nim situacijama. Drugim rečima, da bismo shvatili katastrofe, nije dovoljno da poznajemo vrste rizika koji mogu da utiču na ljude, već i različiti stepen osetljivosti različitih grupa ljudi na prirodne katastrofe. Takvu osetljivost određuju društveni sistemi i moć, a ne prirodne sile. To se mora razumeti u kontekstu političkih i ekonomskih sistema koji funkcionišu na nacionalnom, pa i na međunarodnom nivou (Blaikie i dr., 2004).

Uspešni odgovori na prirodne katastrofe zahtevaju uspešno projek- tovanje sistema zaštite i spasavanja, čemu nužno prethodi sveobuhvatno istraživanje njihove fenomenologije3. S tim u vezi, u radu će biti analizirani oblici ispoljavanja, broj, vremenski i geoprostorni razmeštaj posledica (pogi- nuli, povređeni, pogođeni, materijalna šteta) svih vrsta prirodnih katastrofa po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

 

Ove mere su se pokazale uspešnim u smanjivanju broja poginulih ljudi u katastrofama u Sjedinjenim Američkim Državama i u drugim razvijenim zemljama. Na primer, smrtnost od tornada u SAD je drastično opala tokom prošlog veka (Sutter, Simmons, 2010: 67). Brooks i Doswell (2002: 98) procenjuju da je nacionalna stopa smrtnosti od tornada pala sa 1,8 po milionu stanovnika u 1925. godini, na 0.11 po milionu stanovnika u 2000. godini.

Metodologija

Istraživanje je sprovedeno na osnovu izuzetno obimnog materijala Centra za istraživanje epidemiologije vanrednih situacija (CRED). U prvom koraku sirovi – neobrađeni podaci o 25552 registrovana događaja, preuzeti su sa zvanične veb stranice Centra4. Nakon toga, podaci su obrađeni programom za statističku obradu podataka SPSS 20.0. Korišćenjem programskih operacija izračunate su frekvencije i procenti razmatranih varijabli kao što su poginula lica, povređena lica, lica koja su pogođena vanrednom situacijom, lica koja su tokom vanredne situacije ostala bez doma itd. Sama analiza geoprostorne i vremenske distribu- cije viktimizacije ljudi prirodnim katastrofama odnosi se na vremenski period od 1900. do 2013. godine i obuhvata svetski geoprostor. Rezultati obrade kvan- titativnih podataka su prikazani tekstualno, tabelarno i grafički. U okviru analize geoprostorne distribucije viktimizacije ljudi prirodnim katastrofama, sagleda- van je broj poginulih, povređenih, pogođenih i ljudi koji su ostali bez doma, kao i nastala ukupna materijalna šteta na područjima svih kontinenata: Evropa, Azija, Afrika, Amerika i Okeanija. S druge strane, u okviru analize vremenske dis- tribucije viktimizacije ljudi, sagledavane su navedene posledice u vremenskim periodima od po deset godina, počevši od 1900. godine.

Za označavanje vidova viktimizacije (procesa u kojem se licu usled delovanja prirodne katastrofe ugrožava ili povređuje neko pravo, zdravlje ili imovina, zbog čega ono postaje žrtva prirodne katastrofe) korišćeni su termini koji su u standardnoj upotrebi CRED-a: broj poginulih − broj ljudi za koje je utvrđena smrt i broj nestalih za koje je očigledno da su mrtvi; broj povređenih

− broj ljudi koji pati od psihičkih povreda, fizičkih trauma ili koji zahteva tre- nutnu medicinsku pomoć; broj pogođenih − broj razmeštenih ili evakuisanih ljudi kao i broj ljudi koji zahteva momentalnu ekonomsko-socijalnu pomoć tokom i posle katastrofe; ljudi koji su ostali bez doma − broj ljudi kojima je potreban hitan smeštaj, jer je usled prirodne katastrofe njihov dom uništen ili je toliko oštećen da ne može da se koristi; ukupno pogođeni – zbirni pregled lica koja su povređena, beskućnici i koji su pogođeni prirodnom katastrofom; ukupna materijalna šteta − procena ekonomske štete prirodnih katastrofa, izražena u američkim dolarima.

 

Dostupno na: www.emdat.be, stranici pristupljeno 14.6.2014.

Analiza geoprostorne distribucije viktimizacije ljudi prirodnim katastrofama

U periodu od 1900. do 2013. godine dogodile su se 25552 prirodne kata- strofe. Od toga, najviše je bilo hidroloških, pa meteoroloških, geofizičkih, kli- matskih i bioloških katastrofa (Cvetković, Mijalković, 2013: 346).

Tabela 1. Pregled posledica prirodnih katastrofa po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine

Vrsta prirodne katastrofe

 

Broj događaja

Broj poginulih

 

Broj povređenih

Broj pogođenih

Bez doma

Ukupno pogođenih

Ukupna materijalna šteta ($)

Meteorološke

7149

 

2766859

2641153

1742924832

105054916

1850620901

1872273246

Geofizičke

3037

5331007

5177147

309279694

45930226

360387067

1522543792

Hidrološke

9557

 

1398

7140

2655118

6891172180

185223183

7079050481

1200003042

Biološke

2820

1915231

1

968153

90325323

0

91293476

460264

Klimatske

2989

23772449

3779656

4532945549

903962

4537629167

471765608

Ukupno

25552

65009766

15221227

13566647578

337112287

13918981092

5067045952

Izvor: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database

Grafikon 1. Procentualna zastupljenost posledica prirodnih katastrofa po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine

 

60%

50%

40%

30%

20%

10%

0%

Hidrološke Meteorološke

Geofizičke

Klimatske Biološke

Broj poginulih

Broj povređenih Broj pogođenih Bez doma

Izvor: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database

Najviše ljudi (23772449 ili 36,57%) je smrtno stradalo usled klimatskih katastrofa; najviše njih je povređeno (5177147 ili 34,01%) usled geofizičkih katastrofa; najviše ljudi je pogođeno (6891172180) i ostalo bez doma (185223183 ili 50,79%) usled hidroloških katastrofa. Najmanje (2766859 ili

4,26%) ljudi je poginulo zbog posledica meteoroloških katastrofa, a najmanje ljudi je povređeno (968153 ili 6,36%) i pogođeno (90325323 ili 0,67%) zbog posledica bioloških katastrofa (Tabela 1 i Grafikon 1).

Analiza geoprostorne distribucije viktimizacije ljudi geofizičkim katastrofama

Kao posledica zemljotresa u svetu, najviše ljudi je poginulo (3643557), povređeno (3399525), pogođeno (231408080) i bez doma (31815436) ostalo u Aziji. Najmanje ljudi je poginulo (6826), povređeno (6380), pogođeno (1383754) i bez doma (40240) ostalo u Okeaniji (Cvetković, Milojković, Stojković, 2014) (Tabela 2).

Tabela 2. Pregled posledica zemljotresa po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine

Kontinent

Broj poginulih

Broj povređenih

Broj pogođenih

Bez doma

Ukupno pogođenih

Ukupna materijalna šteta ($)

Azija

3643557

3399525

231408080

31815436

266623041

1080558376

Amerika

878596

1517776

56826052

8733946

67077774

202871612

Evropa

556598

107970

8171412

2746074

11025456

155732672

Afrika

42772

121236

1655876

1830988

3608100

24719398

Okeanija

6826

6380

1383754

40240

1430374

52077838

Total

5128349

5152887

299445174

45166684

349764745

1515959896

Izvor: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database

Tabela 3. Pregled posledica vulkanskih erupcija po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine

Kontinent

Broj poginulih

Broj povređenih

Broj pogođenih

Bez doma

Ukupno pogođenih

Ukupna materijalna šteta ($)

Azija

1416702

43576

9764

5804290

207800

6021854

Amerika

4337394

135716

11678

2873116

62360

2947154

Okeanija

220000

7330

62

427738

92000

519800

Afrika

18000

4436

1686

659600

361420

1022706

Evropa

88600

1566

48

24400

28000

52448

Total

6080696

192624

23238

9789144

751580

10563962

Izvor: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database

Kao što je prikazano u tabeli 3 zbog vulkanskih erupcija u svetu najviše ljudi je poginulo (4337394), povređeno (135716), pogođeno (11678) u Americi, a bez doma (5804290) ostalo u Aziji. Najmanje ljudi je poginulo (6826),

povređeno (6380), pogođeno (1383754) i bez doma (40240) ostalo u Okeaniji (Cvetković, Mijalković, 2013: 350).

Tabela 4. Pregled posledica klizišta, odrona i urušavanja tla po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine

Kontinent

Broj poginulih

Broj povređenih

Broj pogođenih

Bez doma

Ukupno pogođenih

Ukupna materijalna šteta ($)

Afrika

444

144

1000

1250

2394

0

Amerika

5442

254

8574

9232

18060

400000

Azija

3438

508

13302

1480

15290

98000

Evropa

538

116

20500

0

20616

5200

Okeanija

172

0

2000

0

2000

0

Ukupan broj

10034

1022

45376

11962

58360

503200

Izvor: EM-DATThe OFDA/CRED International Disaster Database

Usled direktnih/indirektnih posledica klizišta, odrona i urušavanja tla u svetu najviše ljudi je poginulo (5442) u Americi, povređeno (508) u Africi, pogođeno (20500) u Evropi, i bez doma (9232) ostalo u Americi. Najmanje ljudi je poginulo (172) i povređeno (0) u Okeaniji, pogođeno (1000) u Africi, i bez doma (0) ostalo u Evropi i Okeaniji (Tabela 4).

Analiza geoprostorne distribucije viktimizacije ljudi meteorološkim katastrofama

Kao posledice oluja u svetu, najviše ljudi je poginulo (2529443) u Americi, povređeno (2478589) u Aziji, pogođeno (20500) u Evropi, i bez doma (94181028) ostalo u Aziji. Najmanje (4182) ljudi je poginulo i pogođeno (12081886) u Okeaniji, povređeno (6578) u Evropi, i bez doma (75234) ostalo u Evropi (Tabela 5).

Tabela 5. Pregled posledica oluja po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine

Kontinent

Broj poginulih

Broj povređenih

Broj pogođenih

Bez doma

Ukupno pogođenih

Ukupna materijalna šteta ($)

Afrika

10776

28398

28758684

3416258

32203340

7744036

Amerika

207786

120320

99561632

6883386

106565338

1282507664

Azija

2529443

2478589

1585153240

94181028

1681812857

355235528

Evropa

14672

6578

17369390

75234

17451202

187445490

Okeanija

4182

7268

12081886

499010

12588164

39340528

Ukupno

2766859

2641153

1742924832

105054916

1850620901

1872273246

Izvor: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database

Analiza geoprostorne distribucije viktimizacije ljudi klimatskim katastrofama

Usled posledica ekstremnih temperatura u svetu, najviše ljudi je poginulo (280349) u Evropi, povređeno (3649796) u Americi, pogođeno (170379476) i bez doma (466000) ostalo u Aziji. Najmanje ljudi (454) je poginulo, povređeno (210), pogođeno (2015000) i bez doma (0) ostalo u Africi (Tabela 6).

Tabela 6. Pregled posledica ekstremnih temperatura po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine

Kontinent

Broj poginulih

Broj povređenih

Broj pogođenih

Bez doma

Ukupno pogođenih

Ukupna materijalna šteta ($)

Afrika

454

210

2015000

0

2015210

95618

Amerika

17894

3649796

6865500

32000

10547296

34529700

Azija

43163

68788

170379476

466000

170914264

47654666

Evropa

280349

44562

2564504

2680

2611746

32374702

Oceanija

740

5568

9200000

0

9205568

400000

Ukupno

342600

3768924

191024480

500680

195294084

115054686

Izvor: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database

Tabela 7. Pregled posledica šumskih požara po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine

Kontinent

Broj poginulih

Broj povređenih

Broj pogođenih

Bez doma

Ukupno pogođenih

Ukupna materijalna šteta ($)

Afrika

548

1516

18570

47658

67744

880000

Amerika

3105

1372

2409871

83386

2494629

51435800

Azija

1512

1716

6373404

176570

6551690

23807000

Evropa

1150

3978

2569916

17306

2591200

25637622

Okeanija

992

2150

154008

38362

194520

5353688

Ukupno

7307

10732

11525769

363282

11899783

107114110

Izvor: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database

Usled posledica šumskih požara u svetu, najviše ljudi je poginulo (3105) u Americi, povređeno (3978) u Evropi, pogođeno (6373404) u Aziji i bez doma (176570) ostalo u Aziji. Najmanje (548) ljudi je poginulo, povređeno (1516), pogođeno (18570) i bez doma (17306) ostalo u Evropi (Tabela 7).

Tabela 8. Pregled posledica suša po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine

Kontinent

Broj poginulih

Broj povređenih

Broj pogođenih

Bez doma

Ukupno pogođenih

Ukupna materijalna šteta ($)

Afrika

1694286

0

728889598

0

728889598

5841186

Amerika

154

0

138834452

0

138834452

100742278

Azija

19326778

0

3415632058

40000

3415672058

69044730

Evropa

2400004

0

30977538

0

30977538

50962618

Okeanija

1320

0

16061654

0

16061654

23006000

Ukupno

23422542

0

4330395300

40000

4330435300

249596812

Izvor: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database

Zbog suša u svetu, najviše ljudi je poginulo (19326778), povređeno (nema podataka), pogođeno (3415632058) i bez doma (40000) ostalo u Aziji. Najmanje ljudi (154) je poginulo u Americi, povređeno (nema podataka), pogođeno (16061654) u Okeaniji i bez doma (40000) ostalo u Aziji (Tabela 8).

Analiza geoprostorne distribucije viktimizacije ljudi biološkim katastrofama

Zbog epidemija u svetu, najviše ljudi je poginulo (13058688) u Aziji, povređeno (714792) u Americi, pogođeno (36379668) u Evropi. Najmanje ljudi (14396) je poginulo u Okeaniji, povređeno (0) u Evropi i Okeaniji, pogođeno (36626) u Okeaniji (Tabela 9).

Tabela 9. Pregled posledica epidemija po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

Kontinent

Broj poginulih

Broj povređenih

Broj pogođenih

Bez doma

Ukupno pogođenih

Ukupna materijalna šteta ($)

Afrika

928267

4379

25214029

0

25218408

0

Amerika

150010

714792

11643662

0

12358454

14

Azija

13058688

248982

16046938

0

16295920

0

Evropa

5000950

0

36379668

0

36379668

0

Okeanija

14396

0

36626

0

36626

0

Ukupno

19152311

968153

89320923

0

90289076

14

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Povećan broj ljudi koji su poginuli usled posledica epidemija u Aziji bi se mogao povezati sa velikim brojem faktora: povećana gustina stanovništva, nedovoljna razvijenost sanitarno-higijenskih mera, nerazvijenost medicinskih mera, itd.

Analiza geoprostorne distribucije viktimizacije ljudi hidrološkim katastrofama

Kao posledice poplava u svetu, najviše ljudi je poginulo (13589418), povređeno (2438303), pogođeno (6560968177) i bez doma (153660678) ostalo u Aziji. Najmanje ljudi (1016) je poginulo, povređeno (184), pogođeno (2126518) i bez doma (214970) ostalo u Okeaniji (Cvetković, 2014a) (Tabela 10).

Tabela 10. Pregled posledica poplava po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

Kontinent

Broj poginulih

Broj povređenih

Broj pogođenih

Bez doma

Ukupno pogođenih

Ukupna materijalna šteta ($)

Afrika

50557

55947

119555483

11910538

131521968

14630498

Amerika

208047

88300

165740994

7133925

172963219

195930880

Azija

13589418

2438303

6560968177

153660678

6717067158

722929790

Evropa

18148

51712

23873756

3835628

27761096

220657128

Okeanija

1016

184

2126518

214970

2341672

28954750

Ukupno

13867186

2634446

6872264928

176755739

7051655113

1183103046

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Tabela 11. Pregled posledica cunamija i bujica po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

Kontinent

Ukupno poginulih

Ukupno povređenih

Broj pogođenih

Bez doma

Ukupno pogođenih

Ukupna šteta

Afrika

2394

402

58778

57068

116248

0

Amerika

38968

9744

10537094

472020

11018858

5043454

Azija

44414

9490

8248040

7885106

16142636

5633832

Evropa

33086

932

58814

17250

76996

6217778

Okeanija

1092

104

4526

36000

40630

4932

Ukupno

119954

20672

18907252

8467444

27395368

16899996

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Zbog cunamija i bujica u svetu, najviše ljudi je poginulo (44414) u Aziji, povređeno (9744), pogođeno (10537094) u Americi i bez doma (7885106) ostalo u Aziji. Najmanje ljudi (1092) je poginulo, povređeno (104), pogođeno (4526) i bez doma (36000) ostalo u Okeaniji (Tabela 11).

Analiza vremenske distribucije viktimizacije ljudi prirodnim katastrofama

Analiza vremenske distribucije viktimizacije ljudi geofizičkim katastrofama

Procentualno posmatrano, od posledica zemlјotresa u svetu od 1900. do 2013. godine, najviše lјudi je poginulo (27,76%), povređeno (51,77%), pogo- đeno (53,30%) i ostalo bez doma (52,75%) u periodu od 2000. do 2013. godine. Najmanje ljudi (1,46%) je poginulo u periodu od 1950. do 1960. godine, najmanje povređenih ljudi (0%) bilo je u periodu od 1900. do 1910. godine, najmanje ljudi je pogođeno (0%) u periodu od 1910. do 1920. godine, najmanje lјudi (0%) je bez doma ostalo u periodu od 1900. do 1910. i od 1910. do 1920. godine (Grafikon 2).

Grafikon 2. Procentualni pregled posledica zemljotresa po ljude i njihovu imovinu u periodu od 1900. do 2013. godine.

60%

 

50%

40%

30%

20%

10%

1900–1910

 

1910–1920

 

1920–1930

 

1930–1940

 

1940–1950

 

1950–1960

 

1960–1970

 

1970–1980

 

1980–1990

 

1990–2000

 

2000–2013

 

0%

Broj poginulih Broj povređenih Broj pogođenih Bez doma

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Zbog vulkanskih erupcija u svetu, najviše ljudi (46,07%) je poginulo od 1900. do 1910. godine, dok je najmanje (0,58%) poginulo u periodu od 2000. do 2013. godine Najviše povređenih (51,40%) ljudi je bilo u periodu od 1980. do 1990. godine, a najmanje (0%) povređenih je bilo u više perioda i to od 1900. do 1910., od 1920. do 1930., od 1930. do 1940. i od 1950. do 1960.

godine. Najviše pogođenih (41,50%) ljudi bilo je u periodu od 1900. do 2000. godine, a najmanje (0%) u više perioda i to od 1900. do 1910., i od 1920. do 1930. godine. Najviše ljudi je ostalo bez doma (30,87%) u periodu od 2000.

do 2013. godine, dok takvih slučajeva nije bilo u više perioda i to od 1900. do 1910., od 1910. do 1920., od 1920. do 1930., i od 1930. do 1940. godine (Grafi- kon 3) (Cvetković, 2014b).

Grafikon 3. Procentualni pregled posledica vulkanskih erupcija po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

60.00%

50.00%

40.00%

30.00%

20.00%

10.00%

0.00%

 

 

1900–1910

 

1910–1920

 

1920–1930

 

1930–1940

 

1940–1950

 

1950–1960

 

1960–1970

 

1970–1980

 

1980–1990

 

1990–2000

 

2000–2013

 

Broj poginulih Broj povređenih Broj pogođenih Bez doma

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Usled klizišta, odrona i urušavanja tla najviše ljudi je poginulo (44,21%) u periodu od 1960. do 1970. godine, dok je najmanje (0%) poginulo u periodu od 1920. do 1930. i od 1940. do 1950. godine. Najviše povređenih ljudi je bilo u periodu od 1980. do 1990. godine (36,40%), a najmanje povređenih (0%) je

bilo u više perioda i to od 1900. do 1910., od 1920. do 1930., od 1930. do 1940. i od 1950. do 1960. godine. Najviše pogođenih (67,66%) ljudi bilo je u peri- odu od 1980. do 1990. godine, a najmanje (0%) u periodu od 1900. do 1980. godine. Najviše ljudi (33,40%) je ostalo bez doma u periodu od 1950. do 1960. godine, dok takvih slučajeva nije bilo u više perioda od 1900. do 1950. godine (Grafikon 4).

Grafikon 4. Procentualni pregled posledica klizišta, odrona i urušavanja tla po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

80.00%                                                                                                             

 

70.00%                                                                                                             

60.00%

50.00%

40.00%

30.00%

20.00%

10.00%

1900–1910

 

1910–1920

 

1920–1930

 

1930–1940

 

1940–1950

 

1950–1960

 

1960–1970

 

1970–1980

 

1980–1990

 

1990–2000

 

2000–2013

 

0.00%

Broj poginulih Broj povređenih Broj pogođenih Bez doma

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Analiza vremenske distribucije viktimizacije ljudi meteorološkim katastrofama

Procentualno posmatrano, kao posledica oluja najviše ljudi (31,03%) je poginulo u periodu od 1960. do 1970. godine, dok je najmanje (0%) poginulo u periodu od 1900. do 1910. godine. Najviše povređenih ljudi je bilo u periodu od 1960. do 1970. godine (47,63%), a najmanje povređenih (0%) je bilo u peri- odu od 1900. do 1910. godine. Najviše pogođenih (65,21%) ljudi bilo je u peri- odu od 2000. do 2013. godine, a najmanje (0%) u periodu od 1900. do 1920., i od 1930. do 1940. godine. Najviše ljudi (39,16%) je ostalo bez doma u periodu od 1990. do 2000. godine, dok takvih slučajeva nije bilo u periodu od 1900. do 1910. godine (Grafikon 5).

Grafikon 5. Procentualni pregled posledica oluja po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

60.00%

 

50.00%

40.00%

30.00%

20.00%

10.00%

1900–1910

 

1910–1920

 

1920–1930

 

1930–1940

 

1940–1950

 

1950–1960

 

1960–1970

 

1970–1980

 

1980–1990

 

1990–2000

 

2000–2013

 

0.00%

Broj poginulih Broj povređenih Broj pogođenih Bez doma

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Analiza vremenske distribucije viktimizacije ljudi klimatskim katastrofama

Zbog ekstremnih temperatura najviše ljudi je poginulo (87,47%) u periodu od 2000. do 2013. godine, dok je najmanje (0%) ljudi poginulo u periodu od 1900. do 1930. i od 1940. do 1950. godine. Najviše povređenih ljudi (47,63%) je bilo u periodu od 1960. do 1970. godine, a najmanje (0%) je bilo u periodu od 1900. do 1970. godine. Najviše pogođenih (92,48%) ljudi bilo je u periodu od 2000. do 2013. godine, a najmanje (0%) u periodu od 1900. do 1980. Najviše ljudi (93,07%) je ostalo bez doma u periodu od 2000. do 2013. godine, dok takvih slučajeva nije bilo u periodu od 1900. do 1980. godine (Grafikon 6).

Grafikon 6. Procentualni pregled posledica ekstremnih temperatura po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

 

120.00%

 

100.00%

80.00%

60.00%

40.00%

20.00%

1900–1910

 

1910–1920

 

1920–1930

 

1930–1940

 

1940–1950

 

1950–1960

 

1960–1970

 

1970–1980

 

1980–1990

 

1990–2000

 

2000–2013

 

0.00%

Broj poginulih Broj povređenih Broj pogođenih Bez doma

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Usled šumskih požara najviše ljudi (29,37%) je poginulo u periodu od 1910. do 1920. godine, dok je najmanje ljudi (0%) poginulo u periodu od 1900. do 1910. godine. Najviše povređenih ljudi (69,51%) je bilo u periodu od 2000. do 2013. godine, a najmanje (0%) je bilo u periodu od 1900. do 1960. godine. Najviše pogođenih (57,93%) ljudi bilo je u periodu od 1990. do 2000. godine, a najmanje (0%) u periodu od 1920. do 1980. Najviše ljudi (36,45%) bez doma je ostalo u periodu od 1990. do 2000. godine, dok takvih slučajeva nije bilo (0%) u periodu od 1900. do 1970. godine (Grafikon 7).

Grafikon 7. Procentualni pregled posledica šumskih požara po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

80.00%

60.00%

40.00%

20.00%

0.00%

 

 

1900–1910

 

1910–1920

 

1920–1930

 

1930–1940

 

1940–1950

 

1950–1960

 

1960–1970

 

1970–1980

 

1980–1990

 

1990–2000

 

2000–2013

 

Broj poginulih Broj povređenih Broj pogođenih Bez doma

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Usled posledica suša najviše ljudi (35,87%) je poginulo u periodu od 1920. do 1930. godine, dok je najmanje ljudi (0.1%) poginulo u periodu od 2000. do 2013. godine. Najviše pogođenih ljudi (36,05%) bilo je u periodu od 2000. do 2013. godine, a najmanje (0%) u periodu od 1900. do 1910. Najviše ljudi (100%) je ostalo bez doma u periodu od 1960. do 1970. godine, dok takvih slučajeva nije bilo u ostalim posmatranim periodima (Grafikon 8).

Grafikon 8. Procentualni pregled posledica suša po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

 

120.00%

 

100.00%

80.00%

60.00%

40.00%

20.00%

1900–1910

 

1910–1920

 

1920–1930

 

1930–1940

 

1940–1950

 

1950–1960

 

1960–1970

 

1970–1980

 

1980–1990

 

1990–2000

 

2000–2013

 

0.00%

Broj poginulih Broj povređenih Broj pogođenih Bez doma

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Analiza vremenske distribucije viktimizacije ljudi biološkim katastrofama

Kao posledica epidemija, najviše ljudi (56,91%) je poginulo u periodu od 1910. do 1920. godine, dok je najmanje ljudi (0,01%) poginulo u periodu od 1950. do 1960. godine. Najviše povređenih (83,50%) ljudi je bilo u periodu od 2000. do 2013. godine, a najmanje (0%) je bilo u periodu od 1900. do 1960. godine. Najviše pogođenih (57,93%) ljudi bilo je u periodu od 1990. do 2000. godine, a najmanje (0%) u periodu od 1920. do 1980. godine (Grafikon 9).

Grafikon 9. Procentualni pregled posledica epidemija po ljude i njihovu imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

 

100.00%

 

80.00%

60.00%

40.00%

20.00%

1900–1910

 

1910–1920

 

1920–1930

 

1930–1940

 

1940–1950

 

1950–1960

 

1960–1970

 

1970–1980

 

1980–1990

 

1990–2000

 

2000–2013

 

0.00%

Broj poginulih Broj povređenih Broj pogođenih

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Analiza vremenske distribucije viktimizacije ljudi hidrološkim katastrofama

Usled poplava, najviše ljudi (29,37%) je poginulo u periodu od 1910. do 1920. godine, dok je najmanje ljudi (0%) poginulo u periodu od 1900. do 1910. godine. Najviše ljudi je povređeno (69,51%) u periodu od 2000. do 2013. godine, a najmanje (0%) u periodu od 1900. do 1960. godine. Najviše ljudi koje su pogodile hidrološke katastrofe (57,93%) bilo je u periodu od 1990. do 2000. godine, a najmanje (0%) u periodu od 1920. do 1980. Najviše ljudi (36,45%) je ostalo bez doma u periodu od 1990. do 2000. godine, a najmanje (0%) u periodu od 1900. do 1970. godine (Grafikon 10).

Grafikon 10. Procentualni pregled posledica poplava po ljude i imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

70.00%

 

60.00%

50.00%

40.00%

30.00%

20.00%

10.00%

1900–1910

 

1910–1920

 

1920–1930

 

1930–1940

 

1940–1950

 

1950–1960

 

1960–1970

 

1970–1980

 

1980–1990

 

1990–2000

 

2000–2013

 

0.00%

Broj poginulih Broj povređenih Broj pogođenih Bez doma

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Grafikon 11. Procentualni pregled posledica masivnih vodenih pokreta po ljude i imovinu u svetu od 1900. do 2013. godine.

80.00%

60.00%

40.00%

20.00%

0.00%

 

 

1900–1910

 

1910–1920

 

1920–1930

 

1930–1940

 

1940–1950

 

1950–1960

 

1960–1970

 

1970–1980

 

1980–1990

 

1990–2000

 

2000–2013

 

Broj poginulih Broj povređenih Broj pogođenih Bez doma

Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED International Disaster Database.

Kao posledica masivnih vodenih pokreta, najviše ljudi (29,44%) je poginulo u periodu od 1940. do 1950. godine, dok je najmanje (0%) poginulo u periodu od 1910. do 1920. godine. Najviše povređenih (48,30%) ljudi je bilo u periodu od 1980. do 1990. godine, a najmanje (0%) je bilo u periodu od 1900. do 1960. godine. Hidrološke katastrofe su najviše ljudi pogodile (42,33%) u periodu od 1960. do 1970. godine, a najmanje (0%) u periodu od 1900. do 1970. Najviše

ljudi (59,59%) je ostalo bez doma u periodu od 1980. do 1990. godine, dok takvih slučajeva nije bilo u periodu od 1900. do 1960. godine (Grafikon 11).

Zaključak

Prirodne katastrofe su prirodni procesi koji se ne mogu sprečiti. Ipak, njihove posledice se u velikoj meri mogu ublažiti preduzimanjem odgovarajućih preventivnih mera i pripremanjem zajednice za odgovor na njihove štetne efekte. Ovo je posebno značajno imajući u vidu to da ljudi koji su pogođeni prirodnim katastrofama spadaju u kategoriju nevidljivih žrtava. Naime, državni organi ih često ne prepoznaju kao žrtve, jer njihove viktimizacije ne prolaze kroz krivičnopravni sistem. Istovremeno, zakon ih ne prepoznaje kao žrtve, pa samim tim ne dobijaju adekvatnu zaštitu, pomoć i podršku. S tim u vezi, neophodno je izvršiti reviziju pravnog sistema, ali i istovremeno jačati ljudsku otpornost – kapacitet da podnesu ili da se oporave od posledica prirodnih katastrofa, koja zavisi od ljudskih mera prilagođavanja. Ljudi nisu „predisponirane bespomoćne žrtve“, već racionalna i sposobna bića koja svojim postupcima mogu da spreče i ublaže sopstvenu viktimizaciju prirodnim katastrofama, i da efikasno otklone posledice viktimizacije. Ali, u sprečavanju i prevazilaženju posledica viktimizacije moraju da im pomognu i država (sistemski) i društvo (dobrovoljnim humanitarnim aktivnostima).

Analiziranjem vremenske i geoprostorne distribucije posledica prirodnih katastrofa u periodu od 1900. do 2013. godine, može se doći do brojnih zaključaka o vremenskim i geoprostornim varijablama i indikatorima moguće viktimizacije ljudi određenim vrstama prirodnih katastrofa. Naime, najviše ljudi je poginulo zbog posledica klimatskih katastrofa, povređeno zbog geofizičkih, pogođeno i ostalo bez doma zbog hidroloških katastrofa, dok je najmanje ljudi poginulo zbog posledica meteoroloških katastrofa, a povređeno i pogođeno zbog posledica bioloških katastrofa.

U pogledu geoprostorne distribucije prirodnih katastrofa zaključujemo: najveće posledice zemljotresa bile su u Aziji, a najmanje u Okeaniji; najveće posledice vulkanskih erupcija bile su u Aziji, a najmanje u Evropi; najveće posledice masivnih suvih pokreta bile su u Evropi, a najmanje u Okean- iji; najveće posledice oluja bile su u Aziji, a najmanje u Okeaniji; najveće posledice ekstremnih temperatura bile su u Aziji, a najmanje u Evropi; najveće posledice šumskih požara bile su u Aziji, a najmanje u Africi; najveće posledice

suša bile su u Aziji, a najmanje u Okeaniji; najveće posledice epidemija bile su u Evropi, a najmanje u Okeaniji; najveće posledice poplava bile su u Aziji, a najmanje u Okeaniji; najveće posledice masivnih suvih pokreta bile su u Aziji, a najmanje u Africi.

U pogledu vremenske distrubucije prirodnih katastrofa zaključujemo: najveće posledice zemljotresa bile su u periodu od 2000. do 2013. godine, a najmanje u periodu od 1900. do 1910. godine; najveće posledice vulkanskih erupcija bile su u periodu od 2000. do 2013. godine, a najmanje u periodu od 1900. do 1980. godine; najveće posledice masivnih suvih pokreta bile su u periodu od 1980. do 1990. godine, a najmanje u periodu od 1900. do 1980. godine; najveće posledice oluja bile su u periodu od 2000. do 2013. godine, a najmanje u periodu od 1900. do 1920. godine i od 1930. do 1940. godine; najveće posledice ekstremnih temperatura bile su u periodu od 2000. do 2013. godine, a najmanje u periodu od 1900. do 1980. godine; najveće posledice šumskih požara bile su u periodu od 1990. do 2000. godine, a najmanje u peri- odu od 1900. do 1970. godine; najveće posledice suša bile su u periodu od 2000. do 2013. godine, a najmanje u periodu od 1900. do 1910. godine; najveće posledice epidemija bile su u periodu od 1990. do 2000. godine, a najmanje u periodu od 1920. do 1980. godine; najveće posledice poplava bile su u periodu od 1990. do 2000. godine, a najmanje u periodu od 1900. do 1970. godine; najveće posledice masivnih suvih pokreta bile su u periodu od 1960. do 2000. godine, a najmanje u periodu od 1900. do 1970. godine.

Posmatrano iz perspektive posledica prirodnih katastrofa, može se reći da je Azija očigledno najugroženija, za razliku od Evrope koja je na neki način najmanje izložena prirodnim katastrofama. U daljim istraživanjima bi trebalo ispitati relativan odnos između teritorije, broja i gustine stanovnika i samih posledica prirodnih katastrofa. Takođe, trebalo bi proveriti činjenicu da li je manja ugroženost rezultat primenjenih mera za ublažavanje posledica prirodnih katastrofa.

Imajući u vidu sve aktuelne diskusije o klimatskim promenama i njihovom uticaju na povećanje rizika od prirodnih katastrofa, a ne zalazeći u dublje analize, generalno se može primetiti trend porasta broja prirodnih katastrofa u svetu. U odnosu na posmatrani period, to je naročito izraženo u intervalu od 2000. do 2013. godine. Istovremeno, za taj interval su karakteristične manje ozbiljne posledice u odnosu na ostale desetogodišnje intervale. Utvrđivanje razloga takvog stanja bi mogao da bude predmet posebnog istraživanja odnosa država i njihovih krucijalnih strateških dokumenata za postupanje u

vanrednim situacijama (zakoni, strategije, procene i planovi za postupanje u vanrednim situacijama).

Literatura

Blaikie, P., Cannon, T., Davis, I., Wisner, B. (2004) At Risk: Natural Hazards, People’s Vulnerability and Disasters. London, New York: Routledge.

Bobée, B., Ashkar, F. (1991) The Gamma Family and Derived Distributions Applied in Hydrology. Littleton: Water Resources Publications.

Brooks, E., Doswell, A. (2002) Deaths in the 3 May 1999 Oklahoma City Tornado from a Historical Perspective. Weather Forecast, 17, str. 354–361.

Chow, T. (1964) Handbook of Applied Hydrology. New York: McGraw- Hill.

Cvetković, V. (2013) Interventno-spasilačke službe u vanrednim situacijama. Beograd: Zadužbina Andrejević.

Cvetković, V., Mijalković, S. (2013) Spatial and Temporal Distribution of Geophysical Disasters. Journal of the Geographical Institute „Jovan Cvijić“, 3, str. 345-360.

Cvetković, V. (2014a) Spatial and Temporal Distribution of Floods Like Natural Emergency Situations. International Scientific Conference “Archibald Reiss Days“. Belgrade: The academy of criminalistic and police studies, str. 220-235.

Cvetković, V. (2014b) Geoprostorna i vremenska distribucija vulkanskih erupcija. NBP – Žurnal za kriminalistiku i pravo, 2, str. 153-171.

Cvetković, V., Milojković, B., Stojković, D. (2014) Analiza geoprostorne i vremenske distribucije zemlјotresa kao prirodnih katastrofa. Vojno delo, str. 150-165.

Edward, B. (2005) Natural Hazards, second edition. Cambridge: University Press.

Guha, D., Vos, F., Below, R., Ponserre, S. (2012) Annual Disaster Statistical Review 2011: The Numbers and Trends. Brussels: CRED.

Haan, T. (1977) Statistical Methods in Hydrology. Iowa State University Press: Blackwell Publishing Company.

Kite, W. (1977) Frequency and Risk Analysis in Hydrology. Fort Collins: Water Res. Publications.

McCuen, H. (1993) Microcomputer Applications in Statistical Hydrology. Englewood Cliffs: Prentice Hall.

Mijalković, S., Cvetković, V. (2013) Vulnerability of Critical Infrastructure by Natural Disasters. U: Z. Keković, D. Čaleta, Ž. Kešetović, Z. Jeftić (ur). National Critical Infrastructure Protection, Regional Perspective, Belgrade: Faculty of Security, str. 91-102.

Mijalković, S. (2011) Nacionalna bezbednost. Beograd: Kriminalističko-policijska akademija.

Mileti, S. (1999) Disasters by Design: A Reassessment of Natural Hazards in the United States. Washington, D.C: Joseph Henry Press.

Mlađan, D., Cvetković, V. (2013) Classification of Emergency Situations. Thematic Proceedings of International Scientific Conference “Archibald Reiss Days”, Belgrade, Academy of Criminalistic and Police Studies, str. 275-291.

Parker, D., Islam, K. M. N., Chan, N. W. (1997) Reducing Vulnerability Following Food and Disasters: Issues and PracticesU: A. Awontona (ed.) Reconstruction after Disaster: Issues and Practices. UK: Ashgate, str. 23-44.

Paul, B. K. (2011) Environmental Hazards and Disasters: Contexts, Perspectives and Management. New York: John Wiley & Sons.

Potter, W. (1987) Research on Flood Frequency Analysis 1983-1986. Reviews of Geophysics, 2, str. 113-118.

Shaluf, I. (2007) An Overview on Disasters. Disaster Prevention and Management, 5, str. 687-703.

Singh, V., Singh, K. (1989) Parameter Estimation for TPLN Distribution for Flood Frequency Analysis. Water Resources Bulletin, 6, str. 1185-1191.

Smith, K., Ward, R. (1998) Floods: Physical Process and Human Impacts. New York: John Wiley & Sons Inc.

Sutter, D., Simmons, M. (2010) Tornado Fatalities and Mobile Homes in the United States. Natural Hazards, 1, str. 125–137.

Tobin, A., Montz, E. (2007) Natural Hazards and Technology: Vulnerability, Risk, and Community Response in Hazardous Environments. U: Brunn, S. D., Cutter, S. L., Harrington, J. W. (ur.) Geography and Technology, Dordrecht: Kluwer, str. 547-570.

Yevjevich, V. M. (1964) Statistical and Probability Analysis of Hydrologic Data: Regression and Correlation Analysis. U: V. T. Chow (ur.) Handbook of Applied Hydrology, New York: McGraw-Hilll Book Company, str. 268-305.

Internet izvori

Centre for Research on the Epidemiology of Disasters EM-DAT: The International Disaster Database. Dostupno na: www.emdat.be, stranici pristupljeno 14.6.2014.

Saša Mijalković vladiMir M. Cvetković

Victimization of People by Natural Disasters:

Spatial and Temporal Distribution of Consequences

This paper is a descriptive statistical analysis of geospatial and temporal distributions of victimized people (killed, injured, affected and damage) with specific reference to geophysical, meteorological, climatological, biological and hydrological disasters that have occurred in the world of from 1900 to 2013 year. In addition, people affected by the various natural disasters could be classified as invisible victims as they are not recognized as victims either by the state or society, and consequently they do not receive adequate protection, assistance and support. Statistical research was conducted on data from the international database of the Centre for Research on Disaster Epidemiology Disaster (CRED) in Brussels. Temporal analysis examined the distribution and effects of natural disasters on people, at intervals of ten years. The same methodology was adopted for analyses of geospatial distribution of victimized people because of natural disasters by continent. The aim of the research is to determine the geospatial and temporal distribution of victimization of people with natural disasters in the world geospace in the period from 1900 to 2013. The survey results clearly indicate an increase in the number and severity of the consequences of natural disasters.

Keywords: victimization, natural disasters, invisible victims, human and national security.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *